Ante Čavka - SAMOTNJAK

Slideshow Image Slideshow Image Slideshow Image Slideshow Image Slideshow Image
2

Login Form

Početna

Slovo suprotiva zloduhu

BRATSTVO I JEDINSTVO KNINSKIH PRASKOZORJA

Lažni Kumrovčanin već je bio mrtav i ohlađen, ali „bratstvo i jedinstvo“ nisu davali mira. Svaki kolovoz, počevši od prve srpske barikade, i rezervnog pukovnika na njoj, odbjeglog na Istok na jednoj nozi, prisjeti me prošlosti, pa mi praskozorja donesu i neželjena skazanja. Da negdje drugdje živim možda bi mi zaborav uspio skriti mitraljeze pred prestrašenim očima, i četničke kalašnjikove, i izazove niških specijalaca na svakome tadašnjem putu, i na svakom mome koraku. Da negdje drugdje živim možda bih nevažnim smatrao kad se pročelnik zloglasne jugoslavenske tajne službe, prerušen u seljaka, iskrpljenog trliša, i u „stojadinu za otpis“ skita od jedne do druge kninske uzvišice. Sva su ta skazanja dolazila od bratstva i jedinstva. Živim u Kninu, u kući ružnih uspomena, i ulici teških zala, i ne mogu se ne prisjetiti u kolovoska praskozorja mnogih zbivanja, mnogih ljudi, ali još više, mnogih neljudi. A kad mi netko spomene bratstvo i jedinstvo strah me obuzme kao hladan, smrtni znoj. Dođu mi i kažu: zaboravi to, oprosti to, oslobodi se svih tih misli, i svih tih nemirnih praskozorja. Ne, ne ću se osloboditi: ovo su moja praskozorja, u kući velikih zala i nemira, u gradu gdje je bratstvo i jedinstvo počinilo velika zločinstva, i gdje bi teške naivčine ponovno u zaboravu počele prihvaćati uzove bratstva i jedinstva.

Bratstvo i jedinstvo! Ispraznica francuskih, i svih onih drugih ispraznika dok su giljotinom odrubljivali glave neposlušnima. Meštri sviju hulja nisu morali prati ruke od rijeka krvi: giljotina se nije morala prati. Čuvajte bratstvo i jedinstvo kao zjenicu oka: Kumrovčanin je držao lekciju svim svojim huljama. Bojao sam se kumrovečkoga bratstva i jedinstva. Od toga su me zaskakali .niški specijalci, i barikade, i mitraljezi u zasjedama, i kalašnjikovi u rukama pijanih četničkih hulja. Kako je ime svim ovim teškim huljama? Kako je ime Kumrovčaninu? Ne znam. Praskozorja u kninskome kolovozu viču kroz dušu njegovo ime: Zlo mu je ime, njegovo je bratstvo i jedinstvo još jedno zlo starih meštara sviju hulja. Želiš li biti pametan čovjek, toga ne zaboravljaj, ni u snu, ni na javi. Meni su ispraznice bratstva i jedinstva vječna uzbuna, vječna opomena.

Bratstvo i jedinstvo: vječna opomena na oprez. Tko god, svejedno je, tko bio da bio, za njim je ostalo bratstvo i jedinstvo kao zjenica oka, ponekima da se uozbilje, ponekima da se opamete, a ponekima da ne umru osuđeni na smrt vlastitim oružjem. Bratstvo i jedinstvo: zjenica oka i čvrsta straža da se ne bi tkogod ogriješio o sveto i nezamjenjivo bratstvo i jedinstvo. Ima cinika čija pitanja nisu uzaludna: ako bratstvo i jedinstvo imaju zjenicu oka, imaju tada i noge, i ruke, ali i svoju smrdljivu, pokatkad širu, a pokatkad užu pozadinu. Suočenje s prošlošću i duboka težnja za otkrićem: tko je imenom i znamenom zjenica bratstva i jedinstva, a tko je njezina pozadina? Šira ili uža, naravno, jednako smrdljiva.

Gledam pred sobom Kraljevski grad Knin. Ne mogu pobjeći od uspomena. Zaborav ne odnosi. Tko god mi dođe pred oči, i još uvijek vjeruje u bratstvo i jedinstvo, ma tko god on bio, odmah ga od budne kumrovečke zjenice pretvorim u nerazumnu kumrovečku pozadinu. Tko god bio da bio, vjera u bratstvo i jedinstvo samo je nova budalasta ispraznica. Oprezan sam i vremena su ponovno za ozbiljnost, jer uvijek je bilo naivnih budala i besmislenih ratova. Ima ih i sada, slutim ih u njihovu djelu, pred sobom, dok mi kraljevski grad Knin stoji pred prozorom, i dok me kolovoske misli progone u praskozorja.

Bratstvo i jedinstvo: spas ponekad u mislima cinika. Od mudroslovlja bratstva i jedinstva nisu hrvatski mudroslovnici u potajici preveli poslovicu: što je dozvoljeno Zeusu nije biku, u poslovicu: što je dozvoljeno Jovi nije Ivi. Ujedinjeni u mudrost bratstva i jedinstva, Zeus i bikovi bili su jedno srce i jedna duša, u kumrovečkome prijevodu bili su zjenica oka. Zeus se brinuo za prava, bikovi za dužnosti. Jovo je u bratstvu i jedinstvu određivao pravdu i pravicu, Ive je morao ispunjati Jovine želje. Jao biku počne li drugačije misliti. Zeus ga na ražanj nabije. Jao Ivi ne prihvati li Jovino bratstvo i jedinstvo. Eto noževa i grobova, eto zapaljenih kuća i udovica, eto spaljene zemlje. Da ne spominjemo zabrinute zurofiće, sorošiće, i kukavce svih vrsta, oružane bratstvom i jedinstvom. Ive bi opsovao bratstvo i jedinstvo, ali Jovo uporno mlati po slobodnim mislima, da ne spominjemo batine, oružje i nasilje. Ne dijelimo jabuku bratski, nego po polovici! Tako mi jedinstva, pusti ti mene iz svoga zagrljaja: ne treba mi tvoje jedinstvo, mi smo dvojica, a jabuku ne dijeli bratski, nego po polovici. Skandalozna je ova Ivina misao. Ugrožava bratstvo i jedinstvo. Tako se ne smije misliti. Tko je Ivi dozvolio misliti? Pa kad ga počnu ispitivati zeusovskom .sudbenošću, uvijek će biti kriv. Jer tko posumnja u bratstvo i jedinstvo: giljotina, nož, mitraljez, puška, Gradiška, Zenica, Mitrovica, Nepoznato groblje.

Bratstvo i jedinstvo stoje iznad Boga i Zakona, danas, kao i nekada, i tko se usudi posumnjati u takvu svetinju, svoju će kaznu dobiti. Pa kad se usudim opsovati bratstvo i jedinstvo, danas pod budnim okom svetih globalista, zar ne zaslužujem prijekor i tešku pokoru? Još težu, jer se za grijehe takve vrste ne kajem: ni mišlju, riječju, ni djelom, ni propustom. Moja je bezbožnost spasonosna. Ive se Jovi morao pravdati zakonom bezakonja. Ovdje i sada u Kninu, budnih praskozorja od svega proživljenog, nemam se namjeru ni komu pravdati. Bratstvo i jedinstvo ispraznica su slugu svih hulja. I njihovih meštara, naravno.

Pored Banovinskog praskozorja postoji i Kninsko praskozorje. I trojica, njih trojica. Kolovoz je i ne mogu uteći naletu sjećanja. Ne mogu izmaknuti mukama i jadu, satire me ispraznica bratstva i jedinstva, satiru me događaji dok naoko miran promatram Knin, kraljevski grad, i sve ono što se u njegovu spomenu dogodi u mislima. Ovo je priča o njima trojici, svakoga od njih dotiče ova priča, a sva trojica su potekla iz nejasne tvorevine zvane bratstvo i jedinstvo. Sva trojica imaju vezu s kućom iz koje, ovdje i sada, očima gledam drevne kninske prostore, a mislima prebirem ljude i događaje. Trojica su, a kao da mi je žao tek sudbine jednoga od njih: snimatelja Banovinskih praskozorja Gordana Lederera. Sreli smo se u Kninu, on je bio na zadatku bratstva i jedinstva, a ja sam se užasavao vjere bratstva i jedinstva. Moja me nevjera spasila, a njega je njegova vjera ubila.

Nema vjere u Rašeti, nema bratstva i jedinstva i „zadatak“ za kojim ideš smrtonosan je. Ne vjeruj! Gordan Lederer nije mi vjerovao. Vjerovao je u svoj „zadatak“, vjerovao je čovjeku komu su ga poslali, vjerovao je dobru krvoločnih vukova zastalih na pritorku bespomoćnih janjaca. Nije imao razloga ne vidjeti s kakvim svijetom gleda „budućnost“. Možda ga je i ubila njegova vjera. Život je čudna tajna: mene je spasila moja nevjera, a Lederera je ubila njegova vjera. I ne samo njega. Ubit će svakoga tko slijepo povjeruje ispraznici bratstva i jedinstva. Nema bratstva i jedinstva: to je tek lanac porobljavanja, sveza naivnih. Nema bratstva i jedinstva. U bratstvu i jedinstvu ima ropstva i smrti.

Ne spominjem uzaludno kninska praskozorja i posljednje praskozorje slikopisne naprave, ispuštene na Banovini iz ruku čovjeka na umoru. Ne spominjem se slučajno imenice praskozorje, jer ta me riječ veže upravo uz umorenog snimatelja Gordana Lederera. Njegov je zadatak bio na tragu potrage za ljudima bratstva i jedinstva u tadašnjem Kninu. Uzaludan posao, četnici su već tu, Stanišić je obišao sve uzvišice, mutan je čovjek komu ga„zadatak“ šalje. Gordan Lederer fanatično je vjerovao u bratstvo i jedinstvo, a ja fanatično nisam vjerovao u bratstvo i jedinstvo. Rekao sam mu da je i njegov „zadatak“ nerazumna vjera dobrano u ruci nevidljivih redatelja. Moja je nevjera govorila Ledereru: ne vjeruj, bježi od takvih „zadataka“, bježi od takvih tajni, bježi, jer Rašković i Rašeta samo su različite kape, sve drugo je isto.

Lederer mi nije vjerovao. Možda me tek sažalno gledao, mene, fanatičnog nacionalistu, bezrazložno uzbunjenog, i bezrazložno uznemirenog, mene odmetnutog vjernika od bratstva i jedinstva. Samo deset metara dalje, tek preko ceste, četnici su razulareno izazivali malobrojno osoblje Franjevačkog samostana u Kninu, decibeli cajki tresli su prozore, a Marš na Drinu bio je refren. Pridošlice smo bili obojica, on na zadatku bratstva i jedinstva, a ja za svjedoka sve jasnijem četničkom nastupu. Njega je poslala takozvana televizija, a mene nije poslao nitko. Lederer je umro u ciničnom nemilosrđu razmetnog Rašete. Ja se još uvijek bojim bratstva i jedinstva. I kad mi je politika ponudi, pod izlikom zaborava starih vremena, i pod izlikom bolje budućnosti pomislim uvijek isto: jadni, bezglavi srljači, ne srljajte! Bratstvo i jedinstvo uvijek su smrt slobode.

Bratstvo i jedinstvo od biblijskih su vremena teško shvatljive i vrlo bremenite riječi, a ponekad sam tako naivan da ih ostavim tek groznim vremenima svoje mladosti. Da je patrijarh Izak umjesto po pravilu bratstva i jedinstva naumio podijeliti baštinu sinovima po polovici, Jakov ne bi morao prevariti oca podvalom janjećeg runa, a njegov stariji brat Ezav ne bi morao vjerovati kako je njegov mlađi brat Jakov tek njegov nedostojan sluga. Počinjući od patrijarških vremena, glavom mi prolaze misli o tragici pogrješne spoznaje. Da nije bilo bratstva i jedinstva, uobičajenog i od biblijskih vremena, Hrvati bi Srbima bili dobri susjedi i prijatelji, a to isto Srbi bi bili Hrvatima. Bratstvo i jedinstvo učinilo je Hrvate vječnim srpskih neprijateljima, a i Srbe vječnim hrvatskim neprijateljima. Bratstvo i jedinstvo nisu pravda ni istina: to je zavodljivo sredstvo zlih namjera. Tko ih nameće pod bilo kojom odredbom, a ne nastaju kao ponašanje dobrog i iskrenog svijeta, bratstvo i jedinstvo sredstvo su porobljavanja. Kao nekada davno, patrijarhu Izaku bilo je sasvim u redu da njegov najstariji sin dobije sve, a mlađi ide u svijet, noseći „gaće na štapu“. Jakov je morao teško raditi, a u svim poteškoćama, još i hraniti brata lašca, neradnika i vječnog lutalicu. Stariji brat bio je prava muškarčina, avanturist, razmetljivac i neradnik, ali svejedno, sa svim pravima. Mlađi je brat prozvan ženskicom, zadužen šutjeti i robovati. Njemu su u ime bratstva i jedinstva oduzeli svako pravo. Kad pokuša izmaknuti bratstvu i jedinstvu ljudskih običaja, prevareni otac i razjaren brat postaju mu najveća životna opasnost. Mora bježati. Hrvati su utekli patrijarsima i Srbima. Zaprepašteno lice svjetskih patrijarha, zgroženo takvom drskošću, još uvijek traži konope bratstva i jedinstva.

Patrijarh Izak tako mi se u mislima predoči kao kruta i nepravedna povijest najsatkanija u bratstvu i jedinstvu. Po bratstvu i jedinstvu povijest vidljiva u čudnim patrijarsima ostavlja vječnu ubojitost i nepravdu. Po odredbi bratstva i jedinstva, onoga iz Engleske, Francuske, Italije ili Njemačke, Hrvatski narod mlađi je brat, i slijepo mora služiti svome takozvanom starijem bratu Srbinu, i mora se slijepo pokoravati očevu čudnom bratstvu i jedinstvu. Zašto? Tako određuje pravilo bratstva i jedinstva.

Moj je kolovoski Knin upravo ponovljena slika Jakovljeva otpora: Hrvatima je dojadila pravda bratstva i jedinstva, ali i lažljivi srpski razmetnik. Ustali su i izabrali put slobode. Hrvati su izmaknuli vječnim tutorima. Svu njihovu lažnu silu, stisnutu ispraznicom bratstva i jedinstva, srušili su kao kulu od karata. Srpski lelek:kako nadalje živjeti od nerada, laganja i lutanja kad nema više mlađega brata da te hrani i šuti? Ima novih patrijarha, do papa im vika dopire: što sada? Utekoše od bratstva i jedinstva. Koga ćemo odsad tući, na koga ćemo odsad lagati, tko će nas nadalje „džaba“ hraniti? Zabrinuto lice svjetskih sila u liku amerikančića Gall-bre-Ita: tko će sad hraniti tolike neradnike? To je i vrijeme moga kolovoza. I moj je narod nadmudrio povijest, izmaknuo odredbama bratstva i jedinstva, i ostavio lažljivog razmetljivca samome sebi.

Bio sam naivan pri pomisli kako je novo doba uznapredovalo barem u tomu da se makne od povijesnih ispraznica, jer „bratstvo i jedinstvo“, poznato u povijesti pod više istoznačnica, meni je i više nego teška ispraznica. Nisam siguran da je i drugima. Zato me bude kolovoska praskozorja. Slušam svjetski zov bratstva i jedinstva, ponovno u Kninu, i zov ropstva kao da je nedohvatan svijesti slobodnih Hrvata. Čudnih li naivčina. Idu se liječiti gdje su i oboljeli. Ponekad sam tužan jer sve što sam govorio bilo je uzalud. A ova priča dotaknut će se upravo naivnih vjernika bratstva i jedinstva. Zov bratstva i jedinstva pod likom svjetskih Lotara: puna kninska kotlina i tvrđava kraljevskih temelja. I Jakov je pogriješio. Umjesto u bratovo upao je u punčevo ropstvo. Gledam Knin pred sobom i strijepim: Bože, očuvaj me od napasti bratstva i jedinstva.

Prozor s kuće mnogih zala, i pogled na Tvrđavu: i pomisao kako sve ovo što mislim, mislim uzaludno. Priča čeka na njih trojicu. Njih trojica u mislima. Sva trojica odavno mrtva. Vjera u bratstvo i jedinstvo, i smrt. Hoće li i ubuduće biti drugačije? Puno je vjernika, a premalo osluškivača prošlosti. Kraljevskom gradu Kninu svega nedostaje, svega, osim bratstva i jedinstva. Tko će slijedeći poginuti nadahnut vjerom smrtonosnog bratstva i jedinstva? Ima ih puno, svih vrsta. Čude se mojoj nevjeri, a mene plaši smrtonosnost njihove vjere. Da ne postanemo isto, maknem se što je moguće dalje, u nevjeru bratstva i jedinstva, maknem se od svega i svačega, čudom se čudeći što su ljudi, u što se sve pretvore, što su im misli i koliko im je dubina duševnog sljepila. Nije malena moć, kad nešto ne možeš promijeniti: svemoćno u tomu ne sudjeluj.

Na brisanom prostoru čudnih misli, sve te misli držim pred očima. I ostajem nevjernik. Ja i složenica bratstva i jedinstva ne ćemo se gledati drugačije nego neprijateljski. Sažalno ću gledati nove vjernike bratstva i jedinstva kao što sam gledao njih trojicu, njih trojicu fanatičnih vjernika bratstva i jedinstva, njih trojicu mrtvih jer su bili takvi vjernici. Bratstvo i jedinstvo u sadašnjem Kraljevskom gradu Kninu, kojemu manjka svega osim bratstva i jedinstva, držat ću budan pred očima, oprezan da mi ne zađu za leđa, i pripravan braniti položaj svete logike. Možda potpuno sam, odmaknut od svega i svačega, ne ću prestati ponavljati: bježi od bratstva i jedinstva, mnoge je ubilo, i tebe će ubiti.

Banovinska praskozorja. Spomen na hrabrog snimatelja. Preda mnom Knin, ulica i vijesti. Za mnom povijest života i veza baš s tim imenom Banovinskih praskozorja. Gledam Knin, i sjećanja nadolaze. Za mnom godina po godina, polako se u prošlost odmiče puno toga. Kamo sreće kad bi zaborav sve to uspio skriti. Ljudi pričaju, vijesti lete, a mene progone sjećanja. Bojim se iste vjere, a bojim se i iste nevjere. Bojim se uzaludnosti: jer kao da se ništa nije dogodilo. Nadilazim sumnju u potrebu i ovoga pisma: ono treba, čini se, samo meni.

Prije nego što su nastala Banovinska praskozorja, čovjek u smrti ostavljen cinizmu propovjednika bratstva i jedinstva, te tek jedna kamera na podu, i posljednje uprizorenje jednog praskozorja: uporno sam dokazivao Gordanu Ledereru da su bratstvo i jedinstvo ispraznice porobljavanja, i da se čuva njihova smrtnog zagrljaja. Nije mi vjerovao, nije mi povjerovao. Sreli smo se u Kninu, davna je to bila godina. Njega je njegova „služba“ vodila na put bratstva i jedinstva, njegov je zadatak bio pronaći svijetle primjere svijetlog „suživota“: vukovi su već na zidu pritorka, a među prestrašenim janjcima tek pokoji od njih misli da će preživjeti. Lederer je tražio upravo toga posljednjeg i naivnog janjca. Naišao je na me i trebao sam mu pokazati put baš do toga posljednjeg janjca. Nadvikivali smo se, jer nas je pometao „Marš na Drinu“, desetak metara, tek preko ceste, nasuprot Franjevačkom samostanu, četnici su već započeli svoje bratstvo i jedinstvo. Uvjeravao sam Lederera da ne postoje samo janjci naivci nego, i janjci provokatori, uvjeravao sam ga da je sumnjiv njegov zadatak i da ne vjeruje bratstvu i jedinstvu, ni u snu, a kamo li u stvarnosti. Nije me poslušao. Možda me razumio manje kao mudraca, a više bezrazložno uznemirenog hrvatskog nacionalistu, krivog što ne razumije vrijednosti bratstva i jedinstva, što ga uznemiravaju bezazleni Rašetini prelasci preko Drine, i što sumnja u posljednje preostale janjce u pritorku. Svega se ovoga sjećam gledajući pred sobom Knin, iz kuće gdje je posljednji put Lederer razgovarao s nekim tko se činio prestrašenim janjcem, a bio je to prikriveni vuk.

Banovinska praskozorja i jedna razbijena kamera, ispala iz ruku Gordana Lederera, prostrijeljenog oružjem „slobodnog“ razbojnika, nikada se možda ne bi dogodila da sam uspio u svijet svoje „nevjere“ obratiti tadašnjeg snimatelja takozvane „Televizije Zagreb“. Njega su poslali na „zadatak“. Ne znam je li znao kamo ide, jer mi nije odgovorio na pitanje, zna li tko je čovjek komu je poslan?Sreli smo se tada sasvim slučajno, i došli smo u razgovor sasvim slučajno. Da je Knin već tada bio ozbiljno podneblje dokazuje scena kazališta u kojoj pročelnik zloglasnog KOS-a , prerušen u istrošen trliš, i u „stojadinu za otpis“, obilazi gorske čuke kninskoga kraja. To je bio velik znak: velik je razlog gonio pročelnika tajne službe na takvo prerušavanje, i na izlete takvim krajem. Je li pročelnik Ledererove službe slučajno poslao Lederera u doba vučjeg prepada na bespomoćan janjeći pritorak? Velik je razlog mene gonio da ne vjerujem ni prerušenom pročelniku tajne službe, ni pročelniku javnoga studija Zagreb, a ni bezazlenim janjcima prikrivene vjere. To me trijeznilo od svake vjere u bratstvo i jedinstvo, i činilo me fanatičnim nevjernikom. To Lederer nije spoznavao. Tko zna gdje su bile pročelničke misli? Mene i sada ne ostavlja sumnja davidovskog vremena: šalji junaka u prve redove, i ostavi ga neprijatelju, neka pogine. Njegova je domoljubmnost prevelika, on nije prikladan za bratstvo i jedinstvo.

Poslanje na zadatke bratstva i jedinstva tada su bile prljave namjere, a onaj tko ih je izdavao i određivao nije bio daleko od prerušenog zločinca u „stojadinu za otpis“. Nisam uvjerio Lederera u ozbiljnost nevjere. Žao mi je jer ga je ubila vjera u zadatke. Nije znao tko sam, začudila ga je moja nevjera. Znao je kamo ide, znao je tko ga šalje, možda je znao da je njegov janjac tek podao Stanišićev zločinac. Nije znao da su bratstvo i jedinstvo smrtonosna pogrješka, i da neoprezni životom plaćaju takvu pogrješku. To su sigurno znali oni što na zadatak šalju. Rašeta je samo podmukli cinik u smrti Gordana Lederera, a abolirani četnik mrlja na duši bezimenih pročelnika bezbožničkih sudova. Oni su pravi krivci preranog i podlog ubojstva snimatelja posljednjeg kadra u Banovinskim praskozorjima.

Kuća sa čijeg prozora promatram Knin u nemirna praskozorja može mi biti kuća užasa. Čim razgrnem zastor sadašnjosti evo lika koji je takvom čini. Zvali su ga Lenjin iako je imao prezime Kovačević. Da ne bude zabune, nije to onaj visoki Kovačević, teške ćele, što je glumio Stani-bre-Mirovića u Kninu. To je okupacijski načelnik srpske nedosanjane tvorevine, sada prometnut u prekograničnog dopisnika novina svoga „uzrasta“. Lenjin je bio istinski vjernik bratstva i jedinstva, a kako mu sam nadimak kazuje, jedine prave metode njegova života bile su lenjinovske. Po pravu bratstva i jedinstva, po nasljeđu drevne patrijarške prakse, Lenjin se doselio u tuđu kuću. Kako kuća ima više prostorija, on je u tuđoj kući počeo poduzetništvo. U staroj kući otvorio je farmu prasadi: napravio je korita za hranu i tamo kotio skotne prasice. U gornjem dijelu stare kuće odlučio je sušiti pršute. Dio nove kuće, kako priče kazuju, napravio je za „kafić“ unproforu, a novu kuću za unproforsku prostituciju. Kad se srušilo bratstvo i jedinstvo put ga je odveo u Australiju. Pisao je „vlasniku“ kuće da mu isplati četverogodišnji najam jer mu je tako dobro čuvao kuću. Možda ga je na tako ciničan potez savjetovao prijatelj zvani Dragan Kapetan. Nije mogao bez traktora, a ni bez bratstva i jedinstva. Priča kazuje da je počeo u brdu pored Banje Luke graditi „čardak ni na nebu ni na zemlji“. Njegova je sudbina završila pod traktorom. Penjući se velikim usponom, u provaliju su se srušili i on, i traktor. Tako je završio drugi lik ove priče, teške u nemirna kninska praskozorja.

Najteži je ipak onaj tek sumnjom spomenuti „svijetli primjer bratstva i jedinstva“, u to vrijeme rjeđim od skupocjenog bisera, a baš su k njemu na zadatak poslali snimatelja Gordana Lederera. O tom čovjeku može se napisati sedam romana. Najbolje ga opisuje poslovica: odgoji sirotu, na svoju sramotu. Bio je siromah, i sve ga je vrijeme potajno uzdržavao argentinski „dobrotvor“. Dobrotvor ga je želio upoznati, a tada je već bio odrastao, sposoban za sve, pa i za udbu. Sreli su se u Trstu, umjesto zahvale dobrotvoru je opsovao majku ustašku, i rekao kako on u ime bratstva i jedinstva brani jugoslavenstvo do zadnje kapi krvi. Znam ga bolje nego vlastite džepove. Uvijek sam se čudio tomu tko ga zaredio za svećenika. Glumio je velikog slikara. Imao je „izložbu“ u Parizu. Za njega se čulo sve do „Zagrebačke televizije“. Pariz je velik, a njegova je izložba bila u jednoj garaži, glavna mu je dopisnica bila točno kakav je bio i on. Mona Liza – bez sumnje. Po njegovu receptu većina psića ministarstva kulture stječe slavu iste garaže. Tako mi Biškupića. Život prepun trikova, lake zarade i svega lažnog. Nije jedini, ali drugi nisu sad za moju priču.

Knin i već razulareni četnici samo deset metara preko ceste. Cajke od kojih se tresu prozori, i Marš na Drinu. Bio je to ipak marš na Krku, a nedaleko od Krke moj i Ledererov susret. Gospodine Lederer, znate li vi tko je čovjek komu idete? Tko je vama dao zadatak? Ima li u vašoj ustanovi netko tko se razumije razlikovati podvalu u slikarskom umijeću, a još više podvalu u ljudskoj mudrost? Ne idete vi čovjeku, vi idete podvali. Tko vas šalje i komu treba taj čovjek? Okrenite se iza sebe. Ovo je slika bratstva i jedinstva: pijana rulja, koje se ja iskreno bojim. Opametite se, nema bratstva i jedinstva.

Lederer me samo čudno gledao. Pronašao je lažnog svećenika, lažnog slikara i lažnog vjernika bratstva i jedinstva. Još uvijek postoji dugi slikopis ovoga događaja. Lederer je tada vjerovao u bratstvo i jedinstvo. Bolje bi bilo da nije.

Četnici su uskoro okupirali Knin. Martić je postao svjetska zvijezda. A prijetvorni moj kolega dočekao ga je svečano u kući. Više se nisam usuđivao prići Kninu, ali još su telefoni postojali. Moj kolega nazvao me iz sadašnje moje kuće, slobodno zvane uklete kuće, i doslovno rekao: Kad ja i Martić dođemo do tebe, ja ću te osobno zaklati. Čudno je to bilo, ali nije ostao bez odgovora. Ja oduvijek znam da si ti udbaš, ali nisam znao da si tako brzo otišao u četnike.

Još uvijek sve to prolazi kroz moja praskozorja, u Kninu, u ukletoj kući, i u ulici mnogih zala. Tu je susret i s kolegom koljačem. Morao je pobjeći pred prijateljima. Dobio je batine u ovoj istoj kući: ne zna se jesu li četnici u njemu prebijali udbaša, ili su udbaši u njenu tukli četnika. Ne znam je li se uspio pozdraviti s Martićem. Ponovno je vješto upotrijebio narav: naivni ga ljudi proglasili hrvatskim, kninskim junakom. To za me nije vrijedilo: Sve možeš biti, ali meni se sklanjaj s očiju. Da sam ja ti, sad bi ti dobio svoju zaslugu. Ja nisam ti, to ti je veliko spasenje. Nije ni kamo nestao. Nije se mogao promijeniti. Pogrješna sirota uvijek je sramota, ali to nije moja briga. Pokatkad sam se smijao pričama o njemu, smijao sam se budalaštini, ponekad jednako državnjaka i crkvenjaka. Najbolje sve govori o njemu posljednja moja rečenica: kamo je pošao, tamo je i došao, kako je živio, tako je i završio.

Kninska praskozorja i Banovinska praskozorja. Strah me od bratstva i jedinstva. Žao mi Lederera. Bratstvo i jedinstvo sad su mi samo nemirna kninska praskozorja, u kući ukletih zbivanja. Ako do mene navrati biskup u pratnji niškog specijalca, ne ću biti oduševljen. Ni ako niški specijalac dođe k meni s biskupom. Ni tada. Ne vjerujem u bratstvo i jedinstvo. Odolijevam napasti: nikada ne ću vjerovati u bratstvo i jedinstvo. Da nije bilo bratstva i jedinstva ne bi bilo priče ni o njima trojici. Da nije bilo bratstva i jedinstva, mnogi ne bi besmisleno umirali. Bratstvo i jedinstvo to su moji okovi. Bratstvo i jedinstvo to su okovi Hrvatskoga naroda. Kninska praskozorja i nemirna sjećanja. Da ih zaboravim? Ne nikada. Ovo su moja kninska praskozorja.

ANTE ČAVKA

  NB: ostale tekstove možete pronaći pod izbornikom Kolumne I i Kolumne II!

Potkategorije

Brojač posjeta

0294497
Danas
Jučer
Ovaj tjedan
Prošli tjedan
Ovaj mjesec
Prošli mjesec
UKUPNO
21
65
388
253735
1511
3150
294497

Vaša IP adresa je: 34.204.176.189
Server Time: 2019-09-19 09:07:37